Dame i gospodo narodni poslanici, cijenjeni gosti, otvaram 9. sjednicu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koja počinje uobičajeno himnom. Nema prijavljenih izostanaka, trebalo bi da su prisutni svi narodni poslanici. To samo po sebi znači da imamo kvorum i da možemo ne samo raditi, nego i odlučivati. Kao što ste dobili u pozivu za sjednicu, u skladu sa članom 167. Poslovnika na početku sjednice prije rasprave o dnevnom redu poslanicima će biti omogućeno postavljanje poslaničkih pitanja u usmenoj formi. U skladu sa članom 168. Poslovnika najave za postavljanje poslaničkih pitanja u usmenoj formi dostavili su sljedeći poslanici: Saša Magazinović predsjedavajućem Savjeta ministara, Mirko Šarović predsjedavajućem Savjeta ministara, Nikola Lovrinović ministru pravde BiH, Mirjana Marinković-Lepić predsjedavajućem Savjeta ministara BiH, Damir Arnaut ministarki inostranih poslova BiH, Jasmin Emrić predsjedavajućem Savjeta ministara BiH, Safet Softić ministru spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Branislav Borenović predsjedavajućem Savjeta ministara BiH. Ove najave su u skladu sa članom 168. Poslovnika dostavljene predsjedavajućem Savjeta ministara i onom članu Savjeta ministara na koga se pitanje odnosi. Želim da podsjetim da je obezbijeđen i direktan TV prenos ovog dijela sjednice u skladu sa našim Poslovnikom. Možemo početi sa radom. Riječ ima Saša Magazinović.

Zahvaljujem predsjedavajući. Pozdravljam Vas, Vaše zamjenike, kolegice i kolege zastupnike i zastupnice, članove Vijeća ministara i ostale prisutne. Moje pitanje, kako sam i najavio, odnosi se na posljednja dešavanja na području graničnog prelaza kod planine Plješevice i nekadašnjeg aerodroma Željava gdje se dešava po procjeni mnogih sa tog lokaliteta nelegalna sječa šume na teritoriji BiH od strane preduzeća Hrvatske šume. Po zvaničnim podacima Geodetske uprave dostupnim na web stranici možete vidjeti da procjena o tome da se te predmetne radnje dešavaju na teritoriji BiH, negdje oko 500 metara unutar naše teritorije nisu nešto što se može posmatrati kao glasine. Stoga je moje pitanje – koje smo aktivnosti poduzeli po tom pitanju, odnosno šta je Vijeće ministara učinilo? Vidjeli smo da je ministrica Turković poslala jedno blago pismo, samo što se još nije izvinila što pita šta se dešava, jeste li Vi konkretno zvali Vašeg kolegu premijera Plenkovića? Je li Vas kontaktirao iko iz Predsjedništva po ovom pitanju i da li ste Vi kontaktirali Predsjedništvo? Šta je, šta o ovome ima reći Granična policija s obzirom da poslanicima nije odgovoreno na pitanje na koji način i sa kojim kapacitetima pokrivaju ovo područje i šta su poduzeli po ovom pitanju, a informacija od onih koji se malo manje pitaju u Graničnoj policiji od ovih koji neće da odgovore je da je prije 20 godina naša Granična policija bila na prvom izlazu na pisti aerodroma Željava, mi sad nemamo pristup ni četvrtom izlazu. Prepuštali smo izlaz po izlaz, to se pomjeralo, a mi znamo da nemamo, je li, definisanu granicu sa Republikom Hrvatskom tako da vrlo je značajno i da se Granična policija uključi i ne znam zbog čega to odbijaju učiniti. Inače, a to ću reći u komentaru, pošto evo već je isteklo moje vrijeme, izgleda da je strategija naše vanjske politike posebno prema susjedima – pravi se mrtav i čekaj da prođe. Meni se to ne dopada i zato aktueliziram ovo pitanje i želim od Vas konkretan odgovor.

Hvala. Predsjedavajući Savjeta ministara, izvolite.

Poštovani članovi Kolegija, gospodo poslanici, gosti. Dozvolite mi da pokušam dati odgovor na ovo pitanje iako sam ... ovome pitanju bio je dosta podpitanja za koje je vjerovatno teško u ovom trenutku dati odgovor, pogotovo na pitanje oko toga kako se ponašaju pojedine institucije u Bosni i Hercegovini vezano za ovo pitanje. Podsjetiću vas da sam na prošloj sjednici Savjeta ministara imao vrlo slično pitanje ili bolje da kažem identično vezano za ovo. Tada sam vas informisao šta smo u tom trenutku uradili. U međuvremenu je Savjet ministara razmatrao tu informaciju na sjednici Savjeta. Zadužili smo ministricu inostranih poslova da preduzme aktivnosti prema Ministarstvu inostranih poslova Hrvatske za razrješenje ovoga pitanja. Razgovori između ministrice Turković i njenog kolege iz Hrvatske su pokazali jasan je stav da niko ne želi spor po tom pitanju i da nekoliko, ne znam, stotina kvadratnih metara tog područja ni u jednom slučaju neće otvoriti pitanje naših dobrosusjedskih odnosa sa Republikom Hrvatskom. Ja ću vas podsjetiti da krajem ovog mjeseca ćemo imati 21 godinu otkada smo potpisali Ugovor o granici sa Republikom Hrvatskom. Sastavni dio tog Ugovora jeste 86 topografskih karti koji prikazuju tu granicu. Odstupanja, moguća odstupanja od tih topografskih karata je, kažu geodeti, je do 20, 25 metara. Poslije potpisivanja topografskih karata, nakon ratifikacije Ugovora o granici izlaze stručna tijela koja tačno obilježavaju granicu. Nekoliko spornih pitanja vezano o granici BiH, od krajnjeg juga dole, pa do gore sjeveroistoka, na području Kostajnice, taj ugovor nikada nije ratifikovan ni u ovom Parlamentu, ni Parlamentu Hrvatske, tako da stručna tijela BiH i Hrvatske nisu mogla da izađu na teren i da obilježe, precizno obilježe tu granicu. Istina, zahvaljujući tim kartama topografskim postoje određena obilježja gdje se nalazi koja teritorija. Spor oko tih karata vodi se na osnovu karata koje imaju šume, jedne i druge. Ono što je sasvim sigurno, Granična policija, ... i poslanik Magazinović kaže – nezvanično govore, pokazuju da nije, da se Hrvatska ponaša u skladu sa onim obilježjima koje oni imaju na terenu. Moj lični stav je bio da se ne može ništa na silu tamo raditi i da se mora spriječiti ukoliko zaista prelaze tu demarkacionu liniju. Dogovor je da će Komisija za granicu koja i dalje postoji između Hrvatske i BiH izaći na teren i pokušati razriješiti to pitanje na osnovu tih topografskih karata koje i dalje neće garantovati apsolutnu tačnost tih karata dok se ugovori ne ratifikuju i ne izađu stručna tijela na granicu. Ja se nadam da ovo pitanje ne bi smjelo da optereti odnose između BiH i Hrvatske. Hvala lijepo.

Hvala gospodinu Tegeltiji. Komentar, gospodin Magazinović.

Ja mislim suprotno od Vas, ja mislim da ova i ovakva pitanja moraju opteretiti odnose jer svako naše popuštanje rezultira novom situacijom. Ne slažem se da nekoliko stotina metara kvadratnih neće naručiti odnose i da ih ne treba narušiti, jer svako naše popuštanje ide, vodi ka tome da se pojavi novi slučaj. Hoće li narušiti naše odnose što koriste Buško jezero, a ne plaćaju? Izgleda i to nema veze. Što hoće da nam istovare nuklearni otpad na granicu, i to isto tako nema veze, čuvamo odnose. Nema granice, pa znači oni mogu kod nas. Možemo li mi zauzeti Trgovsku goru i reći – ne može se ovdje ništa graditi, ovo je teritorija BiH? Ja zaista želim da mi pokažemo malo više kičme nego što je imamo, posebno kad je vanjska politika u pitanju. Sad nemamo vremena, ali naša vanjska politika je postala smiješna. Stoji nam donacija, a mi smo krivi, stoji nam donacija na aerodromu zato što vi unutar institucija ne možete da se dogovorite kome će ići ta donacija. Nije nam tu kriv niko drugi. Prije par dana se brukamo, dočekujemo avion koji nije nama namijenjen. Nema odgovora kome su namjenjene, kome smo sve tražili donaciju i ko se sve odazvao, zato što bi bila bruka da vidimo ko nas je sve izignorisao. Pa nije ni čudo što se onda stiče utisak da je naš najveći međunarodni partner dječiji vrtić iz Kine čiju pomoć ministrica dočekuje.

Vrijeme.

Ljudi, hajte molim vas, trznite se. Pokažite da imate kičmu, koordinirajte, razgovarajte. Nemoj da se brukamo, a ovo je stvarno brukanje, sa ovom državom radi ko šta hoće. Znači, njima je dozvoljeno zato što nema granice da uđu kod nas, a mi da ne bi narušili odnose nećemo biti baš grubi, nego ćemo se, je li, izvinuti što smo pitali šta se dešava.

Vrijeme gospodine Magazinoviću. Molim narodne poslanike, ali i članove Savjeta ministara da se drže vremena. Evo, prvo pitanje, prvi odgovor, svi su i postavljali duže pitanje i odgovarali duže i komentarisali duže. Dakle, dva minuta za pitanje, dva minuta za odgovor, jedan minut za komentar. Riječ ima gospodin Mirko Šarović.

... izbor direktora Regulatorne agencije za komunikacije, predsjedavajućem ili nekom od ministara i volio bih da odgovor bude kratak. Nastojaću da i ja to uklopim u ovih dva minuta. Pitanje je – da li je tačno da je Savjet RAK-a o izboru direktora ove Agencije odlučivao na telefonskoj sjednici 24. aprila ove godine i da ta odluka, obzirom da Savjet donosi odluku, nikada nije dostavljena u Savjet ministara BiH, osim obavijesti, ali da odluku nisu dobili ni ostali učesnici kako bi ostvarili svoja radno-pravna prava? Takođe Vas pitam – da li je tačno da je Savjetu RAK-a koji je donio odluku o izboru direktora Draška Milinovića na ovu poziciju istekao mandat 23.12.2017. godine i da Savjet ministara nikada nije produžio bilo kakav status, status vršioca dužnosti ili neki drugi, tako da se postavlja pitanje, odnosno problematizuje njihova mogućnost da donesu kvalitetnu odluku? Takođe, u okviru ovog pitanja je i podpitanje – da li je za vrijeme dok je izabrani kandidat Draško Milinović bio direktor jednog od javnih servisa u Bosni i Hercegovini toj kući i njemu izrečeno 19 izvršnih mjera kazni prema ovoj kući i njemu lično u ukupnom iznosu od 246.000 KM? I da li je tačno da je kazna od 29.08.2017. godine izrečena i odgovornom licu Drašku Milinoviću u iznosu od 15.000 KM zbog neprovođenja odluka i mjera RAK-a i kršenja zakona i pravila čime je isti potvrdio opredjeljenost da se zakoni i propisi ne moraju poštovati u ovoj zemlji? Naravno – da li je tačno da je broj kazni, iznos izrečen ovoj medijskoj kući, ovom odgovornom licu u periodu od 2016. godine, pa do današnjeg dana za kršenje pravila i prinicipa Zakona o telekomunikacijama i Kodeksa veći od svih izrečenih kazni svim medijskim kućama u BiH zajedno?